Sedmica folklora

Danas u Bijeljini nisu se samo igrala kola, niti su se samo pokazivale narodne nošnje. Tri dana je živjela istorija. Ono što su naši preci ostavili u amanet, oživjelo je kroz pjesmu, igru, vezove na košuljama i korake koji se prenose s koljena na koljeno.

U vremenu kada mnogi trče za novim, zaboravljajući staro, folklor nas podsjeća ko smo. Narodna nošnja nije samo komad tkanine. U svakom koncu utkan je nečiji život, trud majke koja je vezla do kasno u noć, djevojke koja je spremala ruho i naroda koji je kroz vijekove čuvao svoj identitet.

Gledajući mlade kako s ponosom oblače nošnju svojih predaka, čovjek shvati da tradicija nije nešto što stoji u muzeju i skuplja prašinu. Tradicija živi onda kada je nosimo u srcu i prenosimo onima koji dolaze poslije nas.

Danas mnogi narodi gube svoj identitet pokušavajući da budu neko drugi. A narod koji zaboravi svoje korijene liči na drvo koje je samo sebe odsjeklo od zemlje. Možda će još neko vrijeme stajati uspravno, ali bez korijena nema ni budućnosti.

Zato ovakve manifestacije nisu samo okupljanja folkloraša. One su čuvari pamćenja, most između prošlosti i budućnosti i podsjetnik da moderno vrijeme ne mora da izbriše ono što smo bili.

Pouka je jednostavna: narod koji čuva svoju tradiciju ne živi u prošlosti — on gradi budućnost na najčvršćim temeljima koje ima.